90:1
Kunem se gradom ovim –
90:2
a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome –
90:3
i roditeljem i onim koga je rodio,
90:4
Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
90:5
Misli li on da mu niko ništa ne može?
90:6
\"Utrošio sam blago nebrojeno!\" – reći će.
90:7
Zar misli da ga niko vidio nije?
90:8
Zar mu nismo dali oka dva
90:9
i jezik i usne dvije,
90:10
i dobro i zlo mu objasnili?
90:11
Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –
90:12
A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –
90:13
roba ropstva osloboditi,
90:14
ili, kad glad hara, nahraniti
90:15
siroče bliska roda,
90:16
ili ubogoga nevoljnika,
90:17
a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;
90:18
oni će biti – sretnici!
90:19
A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,
90:20
iznad njih će vatra zatvorena biti.